Luka Suton: stasiti Mostarac s kapetanskom vrpcom oko ruke predvodi Bijele u novu sezonu

Dilema zašto je od svih igrača Rijeke baš Luka Suton dobio kapetansku vrpcu oko ruke nestaje već nakon nekoliko minuta razgovora s tim stasitim Mostarcem. Nekadašnji hrvatski reprezentativac u gradu na Rječini snašao se „kao riba u vodi”, a zbog svoje elokventnosti, jednostavnosti, pristupačnosti i izraženih igračkih kvaliteta vrlo brzo zadobio je simpatije i poštovanje svlačionice i čitavog kluba.

Vijest da Luka Suton dolazi u redove Rijeke snažno je prije dvije sezone odjeknula na domaćoj futsal sceni, jer Mostarac je doslovno mogao birati u koji će hrvatsku ili inozemnu sredinu, a odabrao je drugoligaški klub na Kvarneru.

-To me baš prije nekoliko dana pitao moj kum i nisam znao točno odgovoriti. Mislim da me najviše privukla Vedranova energija (predsjednik kluba Vedran Frelih, op.a.) i slika koju mi je poslao preko mobitela kako ispod božićnog drvca sjedi sa svojom obitelji. To me osvojilo, ta iskrenost, toplina i ljudskost, a naravno, i odlična organizacija kluba.

Suton je kao i mnogi drugi malonogometaši sportsku karijeru započeo u velikom nogometu.

-Nakon završetka juniorskog staža u mostarskom Zrinjskom trebao sam na posudbu u niželigašku sredinu što mi se nije svidjelo, pa sam se zbog toga, ali i ljubavi prema malonogometnim turnirima, polako okrenuo futsalu. Igrao sam u Brotnju i u jednoj sezoni u 21 utakmici postigao 34 pogotka, što je zainteresiralo Vrgorac gdje sam proveo predivne dvije i pol sezone. Iz Vrgorca sam otišao u talijansku Mantovu, vratio se u Hrvatsku i u dresu makarskog Novog Vremena 2022. osvojio naslov prvaka. Potom sam se još jednom okušao na „Čizmi” u redovima Ciampino Futsala, odakle sam početkom 2024. godine stigao u Rijeku.

Luka uživa u kvarnerskoj prijestolnici, pogotovo od kada mu se u Rijeci pridružila njegova obitelj, supruga Nikolina i osmomjesečni sin Toma.

-To su ogromne, ali pozitivne promjene u životu. Jako smo sretni zajedno i uživamo u Tomi i roditeljstvu. Kad dođem s treninga njih dvoje me dočekaju kući, za mene je to veliki blagoslov i životni motiv. Uživamo u Rijeci koja se stvarno nalazi na geografski odličnoj poziciji, sve je blizu. Svaki slobodan dan odlazimo na neki izlet, volimo „skočiti” do Trsta, Zagreba, Ljubljane, upoznavati Istru i kvarnerske otoke, samo da je malo manje kiše i bilo bi savršeno, sa smiješkom će simpatični kapetan Bijelih, koji je između svog rodnog grada i Rijeke našao neke zajedničke crte, ali i dosta različitosti.

-Iako arhitektonski potpuno drukčiji, Mostar i Rijeka gradovi su slične veličine, skoro sve je dostupno pješke. Moj rodni grad mi jako nedostaje, povezan sam s obitelji i prijateljima koji mi često dolaze ovdje u posjete. Družimo se, odlazimo na utakmice velike Rijeke, istražujemo okolicu, što mi puno znači. Kada govorimo o mentalitetu, nekako su ljudi u Rijeci više otvoreniji, lakše prihvaćaju one koji dolaze sa strane, dok smo mi u Mostaru malo konzervativniji po tom pitanju. I jedni i drugi vole i prate sport, jedino što kod nas svi misle da su najbolji treneri i da sve znaju, dok je u Rijeci većina ljudi puno umjerenija prema sudionicima sportskih događaja.

Iako je pravi Mostarac, Luki nikada nije palo na pamet da skoči s legendarnog mostarskog mosta.

-Jako se bojim visine, a to je ipak punih 27 metara iznad jako hladne Neretve. Ma ja se bojim i aviona, nikad mi nije drago kad moram letjeti. Vrijeme u Mostaru tijekom ljeta radije iskoristim na druge načine. Već četvrtu godinu zaredom organiziramo međunarodni futsal turnir, a onda se do početka priprema u osmom mjesecu odmaram s obitelji i prijateljima.

Suton je prijatelje našao i među igračima „velikog brata” s Rujevice.

-Najbolji sam s Radeljićem, Zlomislićem, Majstorovićem i Ilinkovićem, to je moja bosanskohercegovačka veza. S njima se često družim i pijem kavu, odlični su i jako jednostavni. S obzirom da su prvaci Hrvatske, netko će možda pomisliti da su neki „ufurani” likovi, a zapravo su jako skromni i dobri momci. Nažalost, rezultat ih „ne ljubi” ove godine, ali to je tako u nogometu, kad lopta neće u gol, onda neće. Treba im dati podršku, doći će oni na svoje.

S 31 godinom na leđima iskusni internacionalac je u najboljim godinama igračke karijere, no kao pametan mladi čovjek već razmišlja o životu nakon što se ugase svjetla reflektora.

–S nekoliko prijatelja ulazim u jedan ozbiljan projekt brunch bara u Mostaru, jer do sada takvo mjesto tamo nije postojalo. To mi je jako čudno s obzirom da se mi uvijek ugledamo na druge velike gradove u regiji. Doduše, u ponudi postoje brunch obroci, ali još uvijek nemamo bar. Uskoro započinju radovi na uređenju, a krajem godine planiramo otvorenje. Svi koji smo unutra odgovorni smo, radišni i željni dokazivanja, vjerujem da ćemo napraviti jednu lijepu priču u gradu Mostaru. Osim toga, volio bih jednoga dana biti trener mlađih dobnih kategorija, to mi se čini jako zanimljivim.

Kao svaki pravi sportaš, Luka puno polaže na kvalitetnu i zdravu prehranu.

-I ja i supruga Nikolina, koja je inače bivša rukometašica, volimo se zdravo hraniti, ne zbog praćenja nekog trenda, već nam tako najviše odgovara. Uvijek ću pojesti ribu prije mesa, a daleko najomiljenija hrana mi je sushi i općenito azijska kuhinja, pa i tamošnja kultura. Čak smo i za bračno putovanje odabrali Japan.

Jedan dio uspješne karijere kapetan Rijeke proveo je u Italiji, igrajući u Mantovi i Ciampino Futsalu. No, iako spomen Italije kao velike nogometne i futsal nacije dobro zvuči, Suton smatra kako se hrvatski futsal u usporedbi s prekomorskim susjedima nema čega sramiti.

-Liga je prepuna kvalitetnih igrača, ali što se tiče organizacije većine klubova mogu reći da smo ih mi polako prestigli. Tu ne mislim na najboljih pet, šest klubova koji su priča za sebe. Puno igrača danas bira Hrvatsku prije Italije, primjerice, mi u Rijeci imamo stvarno dobre uvjete. Tu je moderna teretana koju možemo koristiti kad god želimo, imamo ozbiljne ugovore, plaćen stan i dva obroka dnevno, situacija je stvarno jako dobra. Isto tako, u hrvatskim klubovima plaće ne kasne, dok u Italiji zna biti i takvih slučajeva, a znalo je biti i gašenja klubova. Ako tamo nisi u top sredinama možeš doći u probleme. Ipak, ukupno gledajući, kvaliteta momčadi je još uvijek na strani Italije, ali nadam se da će ih naši klubovi ubrzo dostići.

Pred vratima je nova sezona SuperSport HMNL-a. Rijeka se pojačala tijekom ljetnog prijaznog roka i svi u klubu imaju velika očekivanja.  I kapetan Suton s optimizmom gleda na novu sezonu.

-Volio bih da nas ljudi nastave pratiti. Stvarno sam iznenanađen koliko nas je navijača gledalo u prošloj sezoni, mislim da smo mnoge zaljubili u futsal. Nadam se da se nisu previše rastužili što smo ispali u četvrfinalu. Možemo im samo obećati da ćemo dati sve od sebe i potruditi se otići koju stepenicu više, pa što Bog da. Nadam se da će Dvorana mladosti biti puna, stvarno nam je veliki vjetar u leđa kada vidimo toliko ljudi na tribinama. Drago nam je da ljudi prepoznaju da dajemo sve od sebe, potrudit ćemo se ostvariti ciljeve koje smo zacrtali za ovu sezonu, podvukao je Suton, zahvalivši se svima koji prate i vole klub.

Sjajni Mostarac uskoro će s kapetanskom vrpcom oko ruke povesti Bijele u teške prvenstvene bitke. S takvim karakternim igračem na čelu svlačionice, trofejno poglavlje riječke futsal priče samo što nije ispisano.